Mini turneja američkih džez muzičara, pjevačice Lorin Taliz i njenog pratećeg benda „A Novel Idea”, jedan je od značajnijih događaja na muzičkoj sceni tokom septembra. Taliz i članovi benda - pijanista Erik Voram II, kontrabasista Džon Mišel i bubnjar Džulijus Rodrigez, nastupili su u Podgorici, a potom u Pljevljima i Bijelom Polju. U Crnoj Gori gostovali su posredstvom programa „American Music Abroad” američke vlade, a u organizaciji Ambasade SAD i lokalnih partnera. Predstavili su se autorskim kompozicijama, ali i džez standardima, u koje su utkali i druge muzičke pravce.

Pijanista Erik Voram kaže da je suština muzičkog izraza koji su nama predstavili, a koji se temeljio na kompozicijama Lorin Taliz, definitivno ukorijenjen u džezu, ali da je to istovremeno i muzika s veoma ličnim porukama koje dolaze iz srca.

– To nije intelektulna, intelektualistička muzika kakvom se danas džez želi predstaviti. Ova muzika dolazi iz srca i zato je vrlo ekspresivna, i lako komunicira s publikom. Ovo je naš glas kojim izražavamo naše emocije, nema ograda i prepreka, vrlo je otvorena. Istorija džeza nas uči da ne znamo gdje će nas sve to odvesti, i zato je ova muzika ujedno i vrlo čista, poštena i slobodna – kaže pijanista. Džez pjevačica Lorin Taliz, koja je svojim glasom očarala ovdašnju publiku na to se nadovezuje:

– Svi poštujemo tradiciju, ali svi u ovaj bend donosimo i neka naša različita iskustva, jer svi dolazimo iz različitih sredina, gdje se i džez različito doživljavao i razvijao na različitim izvorima. Uostalom, svi imamo i različita lična iskustva na koja se oslanjamo. Neki od nas su bazirani na tradiciji gospela i crkve, neki od nas vole Brodvej i pozorište, tako da je to sve vrlo povezano i ilustruje i demonstrira našu muziku – kaže Taliz.

A, da li još uvijek stoji „školska” odrednica džeza kao muzike slobodne improvizacije, svi kažu da je to jednostavno tako. Kontrabasista Džon Mišel ističe da ono što bitno džezu doprinosi jeste i ritmička tradicija.

– Mnoge muzičke kulture, pravci, imaju improvizaciju, ali ono što odvaja džez koji mi sviramo i izvodimo u SAD, jeste ritam i odakle je to poteklo - iz Afrike, a došlo je preko juga Amerike. Zajedno sa improvizacijom ono što ističe, naglašava osobitost džeza jeste ritam. On je taj koji daje zamah, pokreće stvari – kaže Mišel. Kontrabasista dodaje i da krajnji „izgled” kompozicije zavisi od nekog datog trenutka, kako ih ponesu emocije, reakcija na ono što kolege sviraju. Na to se, pak, nadovezao pijanista Voram.

– Mislim da je prikladna analogija priča o otvorenom dijalogu koji podrazumijeva postojanje slobode. Odnosno, da vi slobodno odgovarate na postavljeno pitanje. To je sloboda protiv unaprijed dogovorenog, skriptičnog, napisanog razgovora. Džez je sloboda, a ostali žanrovi muzike su više unaprijed dogovoreni, napisani, gdje unaprijed znate kakva je melodija, ritam, i ostalo. Džez je sloboda da osjetiš – ističe Voram.

Ž.JANjUŠEVIĆ

---

Bubnjar je taj koji sjedi na tronu
Zanimljivo je bilo i viđenje bubnjara Džulijusa Rodrigeza, koji se našalio, rekavši da u svakom bendu bubnjar je taj koji sjedi na tronu.

– Lijepo je to što svi dolazimo iz različitih kultura, različitih dijelova društva, i to je ono što čini džez velikim, i uopšte svaku muziku - biti drugačiji, a istovremeno učestvovati u istom činu, raditi za istu stvar i da to funkcioniše. Lorinina muzika je specifična, jer iako ona kaže da je to sve vrlo lično, svi smo mi prošli kroz neke vrlo slične stvari. Iako recimo nisam bio tu dok je Lorin pisala neke pjesme, ipak osjećam ličnu konekciju s tim emocijama koje opisuje jer sam ih i sam doživio – kaže Rodrigez.